Quo Vadis, kulturna baštino?
U prostorijama DAZ-a održano je četvrto u nizu 3. ciklusa predavanja „Arhitektura i naslijeđe lll“ u organizaciji DAZ-ove sekcije za Arhitektonsko naslijeđe (voditelji: Ksenija Petrić, dia, Stjepan Lončarić, dia i Mladen Perušić, dia) pod nazivom "Strategija obnove i zaštite kulturne baštine u RH “. Predavanje je održala Blanda Matica, dipl. ing.arh., Ministarstvo kulture, ravnateljica Uprave.
Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine za razdoblje 2011-2015. donosi analizu kompletnog stanja. Ovo predavanje je fokusirano na nepokretnu materijalnu kulturnu baštinu - graditeljsku baštinu.
Ciljevi su Strategije sljedeći:
• Stvoriti sveobuhvatnu osnovu za korištenje kulturne baštine kao razvojnog resursa u
skladu sa smjernicama razvoja kulture i zaštite kulturne baštine te regionalnog razvoja i
gospodarskog razvoja u cjelini, kao i sa standardima EU-a te međunarodnih institucija.
• Osigurati pouzdan institucionalni i programski temelj koji jamči uvjete za identificiranje,
pripremu i kandidiranje projekata za sredstva državnih institucija Republike Hrvatske,
fondova EU-a i međunarodnih institucija te drugih izvora financiranja.
• Razviti i osnažiti sposobnosti i vještine stručnjaka u Ministarstvu kulture i drugim
tijelima državne uprave i organizacijama, te stručnjaka i nositelja razvoja u jedinicama
lokalne i područne (regionalne) samouprave za uspješno pripremanje i upravljanje
projektima održivog korištenja kulturne baštine.
• Jačati partnerstvo (sudjelovanje javnosti) i informirati stručnu i širu javnost o važnosti
kulturne baštine kao razvojnog resursa i mogućnostima njezina gospodarskog korištenja u skladu s načelima i praksom održivog razvoja.
Izuzetno je važna mogućnost da zaštićena kulturna baština sama sebe uzdržava. Pozitivan primjer je Društvo prijatelja dubrovačkih starina koje znatnim prihodima ulaže u održavanje dubrovačkih zidina, dok je negativan primjer dvorac u Iloku koji ne može naći zakupitelja za prostor prizemlja.
Problemi održivog korištenja graditeljske baštine su širokog raspona, od nezadovoljavajućeg građevnog stanja, neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, nedovoljnog stručnog kapaciteta za izradu konzervatorskih studija i podloga za građevinsku sanaciju povijesnih građevina do nedostatnosti podzakonske regulative.
Spomenuta je kolektivna percepcija koju smo „baštinili“ iz vremena socijalizma, a to je da ne osjećamo baštinu kao svoju, te pokazujemo nedovoljnu senzibiliziranost naspram nje u lokalnoj zajednici. Tu je bitan i financijski element izostanka nacionalnih stimulativnih mjera za obnovu baštine barem kroz porezne olakšice.
Trenutno se 70% sredstava ulaže u obnovu sakralnih objekata (riješeni imovinsko-pravni odnosi). Ogledni primjer uspješne zaštite i obnove kulturne baštine je franjevački samostan Blažene Djevice Marije u Karinu (kod Zadra) koji je u Domovinskom ratu gotovo u cijelosti porušen te je uspješno obnovljen. Radi se o najstarijem samostanu na području Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja te jednom od najznačajnijih samostana u dalmatinskom zaleđu.
Glede obnove i zaštite kulturne baštine Ministarstvo kulture je u nezavidnoj situaciji; naime budžet za 2012. godinu iznosi sto milijuna kuna (od toga jednu trećinu čini državni budžet, a ostatak je iz spomeničke rente), a zaprimljeno je 1750 zahtjeva za financiranje kulturnih dobara! Da bi se razumjelo kolika je nedostatnost sredstava treba reći da je nekada državni budžet iznosio 150 milijuna kuna.
U žustroj raspravi koja je uslijedila nakon predavanja otvoreno je i pitanje reorganizacije službe konzervatora budući je „sadašnje ustrojstvo posljedica političke odluke“, te se stručna služba tretira kao upravna - problem sukoba interesa.
Isto tako, otvorilo se i pitanje namjene zaštićenog kulturnog dobra - namjenu određuje država ukoliko se radi o državnom dobru, a ako je u pitanju privatno vlasništvo odluku donosi privatni vlasnik uz suglasnost konzervatora. Negativan primjer je bivša politička škola u Kumrovcu koja je neko vrijeme služila izbjeglicama, a sada je prepuštena propadanju.
Ministarstvo kulture se trenutno suočava i sa problemom manjka kvalitetnog stručnog kadra jer su arhitekti prije ekonomske krize bili teško dobavljivi u državnu službu (upravo iz ekonomskih razloga), a sada zbog smjene generacija zaposlenika nedostaje stručni kadar.
Dokument „STRATEGIJA ZAŠTITE, OČUVANJA I ODRŽIVOG GOSPODARSKOG
KORIŠTENJA KULTURNE BAŠTINE REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDOBLJE
2011.–2015.“u cijelosti je objavljen na web stranici Ministarstva kulture :
http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/bastina/STRATEGIJA_BASTINE_VRH.pdf
Sunčica Župan, dia
