Stoga Vas s osobitim zadovoljstvom mogu obavijestiti da je 29. studenoga 2012., na 64. sjednici Vlade Republike Hrvatske, pod točkom 17. usvojen prijedlog dokumenta Arhitektonske politike Republike Hrvatske 2013-2020 – ApolitikA, Nacionalne smjernice za vrsnoću i kulturu građenja.

Slijedi objava usvojenog teksta, što je odmah i učinjeno na internetskoj stranici Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja. Na taj je način dokument postao dostupan javnosti, a planirano je i tiskanje knjige sljedeće godine.  

 

Dokument ste prvi put predstavili na konferenciji i radionicama u svibnju ove godine. Radite li i dalje na promociji dokumenta i kako?

Naravno, na promociji Apolitike radi se konstantno. Tako smo u posljednjih mjesec dana organizirali dvije prezentacije dokumenta: na „Saboru hrvatskih graditelja 2012“, održanom od 15. do 17. studenoga u Cavtatu, te na međunarodnoj konferenciji koju je u sklopu ciparskog predsjedanja Europskom unijom organizirao Europski forum za arhitektonske politike (EFAP) i ciparsko ministarstvo zaduženo za resor graditeljstva, održanoj 22. i 23. studenoga u Nikoziji na Cipru. 

U Cavtatu je prezentaciju dokumenta održala dipl. ing. arh. Helena Knifić Schaps, predsjednica Radne skupine. Dokument je izazvao pozitivne reakcije prisutnih, a naročito je dobro primljeno usvajanje prijedloga od Dubrovačko-neretvanske županije, ugrađenih u dokument. Na Cipru sam kao predstavnica ministarstva i ujedno članica Radne skupine, dokument prvi put prezentirala europskoj stručnoj javnosti. Reakcije su bile više nego odlične, s obzirom na to da smo dokument izradili prije punopravnog članstva u Uniji.

 

Je li Platforma za kvalitetu i kulturu građenja javni servis obavještavanja zainteresirane javnosti ili su njegovi okviri širi, primjerice u smislu edukacije građana, posebno djece?

Nacionalne smjernice za vrsnoću i kulturu građenja imaju za cilj unapređenje kvalitete izgrađenog prostora i kulturnog krajolika, te naravno podizanje svijesti o njegovoj važnosti. 

Platforma za kvalitetu i kulturu građenja ili kako smo to kraće nazvali odnosno preuzeli iz njemačkog jezika – Baukultur, obuhvaća pokretanje stručnog dijaloga unutar i između struka u planiranju, projektiranju i građenju te, uvijek moram naglasiti, zainteresirane javnosti. To podrazumijeva pokretanje javnog dijaloga kao i stvaranje medijske platforme za informiranje i edukaciju javnosti o važnosti kvalitete izgrađenog prostora.  

Apolitika pruža okvir koji će svim dobnim skupinama omogućiti stalni pristup arhitektonskim sadržajima, i to kroz različite oblike približavanja arhitekture svima: kroz obrazovanje od najranije dobi do učenja o prostornim odnosima u zreloj dobi. Znanjem ćemo stvoriti preduvjet prihvaćanja i čuvanja vrijednosti prostora koji nas okružuje.

 

Prethodnim pitanjem dotakli smo temu kulture građenja. Voljeli bismo čuti nešto više o toj temi, to jest o pojmu Baukultur:

 

• Zašto Baukultur? 

Arhitektura, inženjerske građevine, urbanističko i prostorno planiranje, prometna infrastruktura, građevinska industrija te ništa manje važne javne i privatne investicije imaju važnu ulogu u kvaliteti planiranja i građenja. 

Zato smo se opredijelili (i preuzeli) termin Baukultur koji zapravo predstavlja doprinos svih navedenih sudionika. Bau (gradnja, konstrukcija) zaslužna je za naš cjelokupni izgrađeni prostor, njegovo kreiranje i upravljanje njime. Kultur (kultura) označava zajedničko postizanje i općeprihvaćeno podržavanje standarda kvalitete.

 

• Učenje o Baukultur?  

Učenje o Baukultur jest tema općeg obrazovanja i stručnog usavršavanja kroz proces prepoznavanja vrijednosti pozitivno oblikovanog i izgrađenog prostora. Iako škole osiguravaju opće obrazovanje, trebalo bi sustavno, ne samo u strukovnim školama, uložiti napore kako bi svaki pojedinac razvio vlastitu odgovornost i kritičku procjenu kulture građenja Baukultur.

U prošlom smo razgovoru spomenuli predškolsko obrazovanje i provedeni projekt „Hura arhitektura“, a svakako je potrebno naglasiti i provođenje programa „Arhitektura i djeca“ u sklopu kojeg je i realiziran navedeni projekt. Ovaj program pokrenut je s ciljem edukacije djece o temama vezanim uz arhitekturu i urbanizam, kako bi kao budući korisnici prostora mogli razumjeti izgrađeni prostor koji ih okružuje. Aktivnim sudjelovanjem u njegovu kreiranju od najranije dobi pridonose boljem i kvalitetnijem prostoru budućnosti.

Važno je napomenuti da su radionice na temu arhitekture bile organizirane i u zagrebačkim osnovnim školama, a još neke udruge i institucije također ulažu znatne napore u širenje svijesti o kulturi građenja i stanovanja: OPA (Udruga za promicanje vizualne kulture), sekcija Djeca i arhitektura u sklopu Društva arhitekata Istre, Društva arhitekata Zadra i mnogi drugi. U svakom slučaju, riječ je o potrebnim i pohvalnim inicijativama. Nažalost, ova aktivnost nema uzlaznu putanju, ali iskreno se nadamo da će Apolitika potaknuti oživljavanje i proširenje programa „Arhitektura i djeca“.

 

• Kultura i Baukultur?

Moramo uložiti iznimne napore u tom segmentu rada. Već sam naglasila da Apolitika pruža okvir koji će omogućiti približavanje arhitekture svima, a ne samo onima koji su izravno uključeni u proces planiranja, projektiranja i građenja. Postojeći sustav cjeloživotnog obrazovanja pruža prostor za ova nastojanja jer je cilj upoznavanje s arhitekturom. Kad se s nečim upoznate, možete unutar toga pronaći vlastitu interesnu sferu i identificirati se s temom. 

 

• Povijest i Baukultur? 

Riječ je o svim izgrađenim prostorima, svim arhitektima i graditeljima koji su djelovali na prostorima na kojima danas živimo. Kultura građenja stvarana je stoljećima – ispisana je cestama, mostovima, tunelima, ulicama i trgovima gradova i nepoznatih malih naselja. Važna je svaka kuća i svaka zgrada, stvorena rukama pučkih i školovanih graditelja. Grad moramo promatrati kao povijesni i socijalni fenomen koji je nužno gledati u kontekstu povijesnih i ambijentalnih vrijednosti, uz dužnu pažnju prema morfološkim i tipološkim elementima određenog mjesta. Ljudi i mjesta, to je ono što grad čini gradom, a shvaćanje dubine problema dovelo je do pokretanja novog načina razmišljanja o mogućnostima koje nam stoje na raspolaganju da mjesto učinimo boljim i vrednijim.

 

• Prostorno planiranje i Baukultur? 

Prostorno planiranje mora se koristiti i iskoristiti kao resurs za vrsnoću kulture građenja – Baukultur. Instrumenti prostornog planiranja neraskidiv su dio Baukultur te se moraju razvijati kao takvi. Promocija Baukultur je djelotvorna građevinska politika. Umjetnost i kultura, uključujući i kulturu građenja, jedan su od najvažnijih faktora kojima se kreiraju lokacije s karakterom. Lokacije koje imaju vrijednost za državu i lokalnu vlast, ali i za privatne investitore. 

 

• Izvedba građevina / javnih zahvata u prostoru i Baukultur? 

Inovativne i vrsne tehničke vještine planera, arhitekata, građevinskih inženjera i građevinskih tvrtki uvijek stvaraju materijalnu i kulturnu vrijednost kojom osnažuju građevinsku industriju. Posebnu pažnju zaslužuju zbivanja i razvoj u upravljanju projektima, usmjereni na dosljedno upravljanje kvalitetom i kontrolu troškova. Objekti iznimne kvalitete u velikoj su mjeri rezultat vrlo kvalitetnog procesa izgradnje. Pritom se ne može osporiti da dobar dizajn stvara dodanu vrijednost. Ovo se ne odnosi samo na arhitekturu u cjelini, već i na sve one sasvim sitne i na prvi pogled nevidljive elemente upotrijebljene u izvedbi zgrade.

 

• Njegovanje i održavanje Baukultur? 

Primjeri za iznimno vrijedni Baukultur stvarani su kroz čitavu povijest i na svim prostorima naše zemlje. Društvo i pojedinci koji nasljeđuju takvu arhitekturu moraju se kompetentno i odgovorno brinuti za nju – tek tada mogu položiti završni ispit. Za one koji polože takav ispit svakako bi trebalo osigurati moralnu i financijsku potporu, te ih i dalje poticati na promociju vrijednosti arhitektonskog djela. Ovdje bitnu ulogu imaju lokalne vlasti koje u svojim sredinama moraju neprestano raditi na dizanju svijesti građanstva. 

Kompetentna konzervatorska zaštita i valorizacija – ne samo spomenika kulture –uz osigurana materijalna sredstva, nužna je za ostvarivanje tog zadatka. Mora se naglasiti da u valorizaciji i zaštiti arhitektura dvadesetog stoljeća još uvijek nije adekvatno obrađena.

 

• Uključenost građanstva i Baukultur? 

Kulturi građenja svakako su potrebni dobro informirani, kritični i predani građani – ljudi koji doprinose zajednici i osjećaju se odgovornima, a potrebno im je područje za komunikaciju i aktivnosti. Oni će svakako očekivati da javne institucije reagiraju i cijene njihovu predanost. Uključivanje građanstva u procese planiranja pomaže (u) prihvaćanju projekata, te osigurava legitimitet u donošenju odluka i unapređenju procedura i rezultata.

 

• Arhitektonsko-urbanistički natječaji i Baukultur?

Naša zemlja ima dugu tradiciju provođenja arhitektonskih i urbanističkih natječaja koji omogućavaju odabir najboljeg idejnog rješenja. Na taj način potiče se raznolikost pristupa i ideja, a sve u cilju ostvarenja krajnjeg rezultata – visoke kvalitete izgrađenog prostora. Metoda kojom se podiže razina arhitektonske vrsnoće postavlja natječaje u središte pozornosti. Naročito ako je riječ o zgradama javne namjene, ali nisu zanemarivi i ostali javni prostori kao i zgrade privatnih investitora. Primjerice, uključivanje medija, otvaranje javnih rasprava nakon provedenih natječaja za zgrade i urbanistička rješenja omogućuju uključivanje svih zainteresiranih, a autorima pružaju mogućnost da objasne ishodišta i ciljeve koje su željeli postići svojom arhitekturom. Također, omogućuje im se i korigiranje idejnog rješenja, ako je javna rasprava uspjela dokazati potrebu za promjenama – autori imaju pravo doraditi i poboljšati svoje djelo, učiniti ga pristupačnijim i jeftinijim, a da pritom ne naruše osnovnu ideju i ne otmu dušu svojoj kreaciji. Publiciranje provedenih natječaja, prezentacije najboljih rješenja, promoviranje preporučenih rješenja, uključivanje u rješenja obnovljivih izvora energije, prirodno osvjetljenje i ventiliranje, reduciranje suvišnih emisija CO2... I to je također Baukultur.

 

• EU i Baukultur? 

Svaka zemlja ima svoju tradiciju i svoj put implementacije stvarnosti (koja stoji iza termina Baukultur) u izgrađeni prostor. 

 

• Hrvatska i Baukultur?

Imamo sve preduvjete za život u kvalitetno izgrađenom prostoru, naravno uz određene dorade u pogledu svijesti svih građana. Smatram da je nužna stalna prisutnost aktivnih promotora arhitekture u svim segmentima društva, što će u budućnosti, nadam se, donijeti nove kvalitetne projekte i prostorne odnose.   Uz nove projekte i planove, potrebno je voditi računa i o postojećim infrastrukturama – očuvati ih i udahnuti im novi život.

 Jer kuća i grad nisu nešto zauvijek dano, statično i nepromjenjivo. I kuća i grad žive, a svaka nova generacija donosi nešto novo, od načina uporabe prostora do implementacije novih materijala i načina gradnje.

 

• Što možemo očekivati za 10 do 20 godina?

U dokumentu iz naslova navedeno je razdoblje od 2013. do 2020., što znači da u tom roku kroz predviđene akcije i korake treba očekivati ispunjenje zadanih ciljeva. Naravno, ne može se očekivati da će sve biti i ostvareno, ali ugrađivanje elemenata zacrtanih ovim dokumentom u svijest, pravila struke i zakonodavni okvir mjerit će se poboljšanjem općeg stanja. Kvalitetniji odnos svih zainteresiranih strana pridonijet će čuvanju, napretku i stvaranju održivih naselja i gradova. Ovaj dokument je samo prvi u nizu projekata koji će pratiti unapređenje stanja u prostoru. 

Znamo da je Nizozemska dosad pokrenula tri revizije arhitektonske politike, a Irska dvije. Stoga, ako budemo pratili ciljeve i sustavno ispunjavali navedene zadatke, za deset ili više godina možemo očekivati uređeniji sustav i sretnije korisnike izgrađenog prostora.

 

Intervju objavljen u 07. broju časopisa Presjek 

pdf format

Razgovor vodili: Ivan Milonja i Andrijana Pozojević

 

više o dokumentu možete naći ovdje